| |
| |
|
|
| |
Tokom srednjovjekovne države Bosne, vojska je ratovala često, kako u odbrani Bosne, tako i u osvajanju novih teritorija, kao i pomoći bratskim vladarima. Bosanski vitezovi su bili prekaljeni borci koji su svoje viteško iskustvo sticali na bojnim poljima, za razliku od većine ostalih evropskih vitezova koji su to sticali ''uvježbavanjem''. Bosanski vitezovi su na viteškim turnirima bili pravi strah i trepet. Bili su veliki ponos čitave Bosne. Jedan poljski ljetopisac opisuje učešće bosanski vitezova na turniru koji je 1412. godine priredio kralj Ugarske. Na njemu se našlo 1500 vitezova sa 3000 štitonoša iz 12 zemalja. Ovaj poljski ljetopisac opisuje bosanske vitezove kao okretne, neustrašive i vične svakom oružju i kaže da im među tolikim vitezovima nije bilo ravnih. (Joanni Dlugosi, Historiae Poloniae,lib II, Karakow 1878., str.327-328).
Bosanski vladari su pak bili ti koji su stajali na čelu bosanske vojske tokom njenih brojnih ratova. Za vrijeme Kulina bana, tokom rata između Vizantije i Bosne, zabilježen je slučaj kada se sam ban Kulin ogledao u dvoboju sa Vizantijskim vojskovođom, ispred obje vojske. Vizantijski hroničari za bana Kulina kažu da je rastom bio pravi div. Tokom borbe udario je svoga protivnika tako snažno po licu da mu je vizir kacige dopola se usjekao u meso. Oprema bosanskih vitezova se sastojala od pancirne košulje, kacige na kojoj je ponekad bila perjanica, štita, mača, buzdovana, koplja i noža, a i konjska oprema je bila veoma raskošna. Svaki vitez je imao jednog ili više štitonoša, koji su se brinuli za njegovu vojnu opremu.
Kovači koji su izrađivali naoružanje postaju poznati širom Evrope, najviše radi ''bosanskog mača'', koji je bio takvog kvaliteta da ga je preuzela gotovo čitava Evropa. Također postojala je posebna vrsta štita, oklopa i sl.
Bosanska vojska nije bila plačenićka, kao što je to bio slučaj u većini ostalih evropskih zemalja. Njenu okosnicu su činili banski odredi, koji su činili stalnu vojsku.
ahvaljujući upravo opremljenosti i izuzetnom vojničkom umijeću banskih odreda, banovina Bosna postaje uz Rašku, najmočnija država na Balkanu. Banski odredi Kulinovi praktično nisu znali za poraz, što se zadržalo i u vrijeme kraljevine Bosne. Razlika je bila jedino u tome što je Kraljevina Bosna imala u svom sastavu i mornaricu.
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
Kulin ban je ostao u dobroj uspomeni kod naroda, a što nije čudno budući da se radilo o veoma spretnom političaru koji je umio da bude sa svima u dobrim odnosima. U njegovo vrijeme bilo je u izobilju svega blaga Božijega, tako da i danas običan puk, kad ima velikog obilja, obično kaže: ''Vratila su se vremena Kulina bana'' (William Miller 1921. godine, će napisati: „Narod ga smatra za ljubimca vila, a njegovu vladavinu kao zlatno doba. Pričati o Kulinu banu, je omiljena uzrečica o nekome ko govori o dalekoj prošlosti, kad su šljive u Bosni vječito stenjale pod teretom plodova, a žuta žitna polja neprestano lelujala u plodnim dolinama“.). Narodni pjevač je zapisao: |
|
| |
|
|
| |
Prije osamstotina ljeta... |
|
| |
Na početku svijeta, osvanuo divan dan.
|
|
| |
Dobro jutro Kulin bane... viče narod na sve strane.
|
|
| |
Dobro jutro, dobar dan... odgovara Kulin ban.
|
|
| |
Kao da je sudnji dan.
|
|
| |
Reci nama Kulin bane... kakve Bosna čeka dane.
|
|
| |
Zamisli se Kulin ban... kao da je sudnji dan.
|
|
| |
Kada dođu teški dani – nikom neće teže biti, |
|
| |
A kad dođu dani sreće – nikom bolje biti neće,
|
|
| |
Reče mudri Kulin ban... kao da je sudnji dan.
|
|
| |
Od Kulina bana...... pa do današnjeg dana.
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
Na jednom stećku, nađenom na Očevlju iznad Ilijaša, zapisano je |
|
| |
|
|
| |
''A se ne leži junak Bogčin Radinić iz Bosne Srebrne. Tugdje na njegovoj plemenitoj baštini uz kameni biljeg otca mu i djeda i djedovog djeda, leži samo biljeg njegov, jer je on zagibo i zalegho u tuđoj zemli, tamor gdje je i Sonce drugatcije i vjetar drugatciji i Bog i voda i vazduh i ljudi tuđi i duši mojoj strani. Kulinu, maču i kopju bjeh vjerniji no Radaci i ni mi togda stid ni žal.
|
|
| |
I kada bih bil, kakor vi jeste, opet bih bil isti kakor ja bih.
|
|
| |
Vi nikdar necte biti kakor ja, a ja ne mogu biti ko tsto nekdar bi.
|
|
| |
Blagosloven ko pričita i zmisli se, a lud koji privali.
|
|
| |
Ljeta 1205. godnu nakon tsto v zemju leže Veliki Ban Kulin''.
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
| |
Postoji i jedna narodna priča koja potiče iz 1210. godine, znači nakon šest godina od upokojenja Kulina bana, a govori o proputovanju Svetog Save kroz Hercegovinu koji je učio narod svemu što je čestito i blagosloveno. Dotle ljudi nisu znali ni orati kako valja, a kamo li da su znali mlijeko siriti i kiseliti, pa ih je Sveti Sava naučio. |
|
|
| |
|
|
| |
Kad je prošao Hercegovinu, dođe na Ranjen-planinu, koja dijeli Bosnu od Hercegovine, pa stane na vrh planine i okrene se Bosni, prekrsti je svojom rukom, blagoslovi je i rekne: ''Da Bog da se odsada i tamo mlijeko kiselilo i sirilo!''. I od tada se u cijeloj Bosni počelo raditi sve onako, kako je on kazivao.
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
 |
Ostaci Hrama Svetog Nikole u Milama (2 km od centra opštine Visoko), XII vijek. Sagradio je Kulin Ban. Prva prijestonica srednjovjekovne bosanske države je bila baš na ovom lokalitetu sela Mile. Tu su održavani veliki narodni sabori. Mjesto okupljanja državnog vijeća.
|
|
|
|
| |
Kasnije postaje i mjesto gdje su sahranjivani bosanski banovi i kraljevi. Samo podizanje Crkve ne bi moglo poslužiti kao dokaz za lokaciju vladarske rezidencije, ali je, u svakom slučaju, karakteristično da je Crkva podignuta u neposrednoj blizini kasnije poznatih vladarskih dvorova i zbornog mjesta državnih sabora. Stoga i ovaj arheološki podatak dobija i u tome smislu određenu težinu. Konačno, direktni podaci vladarskih isprava iz 1326. – 1329., 1354. i 1356. godine, nesumnjivo govore o Visokom i njegovoj bližoj okolini kao najvažnijem centru tadašnje Bosne. Između 1326. godine i 1329.godine ban Stjepan drugi Kotromanović i njegov brat knez Vladislav, nakon održanog sabora, dali su u feud knezu Vukosavu župe Banice i Vrbanju u Donjim Krajevima.Povelja je napisana na Milima (''A siju knjigu pisa Priboje dijak velikoslavnog Gdna bana Stjepana na Milih'').
|
|
| |
|
|
| |
Na Milima su 1354. godine ban Tvrtko i njegova mati posebnom poveljom potvrdili knezu Vlatku Vukoslaviću sve posjede koje je držao za vrijeme bana Stjepana. Povelja je izdana ''kda bi stanak na Milih vse zemle Bosne i dolnih kraj i Zagorja i hlmske zemle''. |
|
| |
|
|
| |
U mjesecu maju 1446. godine vršile su se pripreme za krunisanje kralja Tomaša i kraljice Katarine. Krunisanje se trebalo obaviti u Milima, u Crkvi Svetog Nikole.
|
|
| |
|
|
| |
U djelu Mavra Orbinija ''Kraljevstvo Slovena'' navodi se da je ban Stjepan drugi Kotromanović umro 1357. godine , te da je pokopan u crkvi Svetog Nikole koju je za života podigao u Milima u Bosni.U kasnije doba, u 16. i 17. vijeku, ime Mila postepeno izlazi iz upotrebe, a mjesto njega ulazi poznatiji naziv Visoko. Tokom 1909. i 1910. godine Carl Patsch je otkopao u Arnautovićima, kod Visokog, '' Baziliku '' koja je bila podignuta na ruševinama jedne starije, manje Crkve. U Crkvi i njezinoj okolini otkopan je veći broj grobova, među kojima je bilo i zidanih grobnica. U grobovima se našlo nešto nakita – pretežno prstenja, dugmadi i brokata. Među ostacima brokata bilo je i nekoliko vezenih kraljevskih grbova. Heraldičkom analizom grbova pokazalo se da to može biti samo grb kralja Tvrtka prvog. Kad se svi ovi podaci posmatraju u svezi sa činjenicom da su se u Milima nalazili vladarski grobovi, posebno grob samog kralja Tvrtka prvog, može se istaknuti mišljenje da su se bosanski državni sabori po pravilu održavali na Milima, još od vremena Kulina bana. Ali, tu su i druga mjesta gdje su aktivni kraljevi; dvor u Moštrima se pominje 1380. godine, dvor u Podvisokom 1399., 1404. i 1421. godine. O konkretnom mjestu gdje je vršeno krunisanje kraljeva postoje samo dvije vijesti: kazivanje Mavra Orbinija da se Tvrtko prvi okruni za kralja Srbljem, Bosne i južnih krajeva u manastiru Mileševi u Prijepolju i podaci Dubrovačkog arhiva o pripremi za krunisanje Stevana Tomaševića u Milima. |
|
| |
|
|
| |
Sastavio i fotografisao: Dejan Mirić
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
|
|
|
